Post o meni; moje mišljenje o polaganoj smrti i nepoštivanju života!

...

Iz dosade išla klikat po blogovima... I na šta naiđem? Na hrpu isfrustriranih, nesretnih ljudi koji si uništavaju živote.

Ja, mlada djevojka s dvoznamenkastim viškom kilograma koja kada se pogleda u zrcalo vidi sebe, normalnu, donekle sretnu osobu koja voli društvo, koja bez beda odjene svoje najdraže traperice broja 40, XL majicu na "puf" rukaviće, špagerice i krene uzdignute glave u šetnju. I nije me sram, tko želi neka gleda, a ostali riskiraju da se zabiju u kakav stup.

Koliko sam puta čula zlobne komentare, nekad se rastužila, osvrnula da vidim od koga su došle, zapamtila taj zloban smješak na licu nepoznate osobe i nastavila dalje. Bila sam na dijetama, smršavila i bila zadovoljna sobom, ali nikada si nisam brojila rebra ili gledala da li su mi noge poput dva bambusova štapa.
Nikada nisam ni pomislila da poslije pojedenog obroka odem u wc i strpam si prste u usta kako bi povratila ili da gledam u pišljiva dva krompira u tanjuru i premještam ih po istom! Nikada, i bolje da nisam jer moja debljina je povezana s genetski lošim radom hormona.

Iskreno, plače mi se dok gledam te mnogobrojne blogove djevojaka, a i žena koje si postavljaju ciljeve o skidanju kilograma kako bi bile bolesne. Znam, bulimija i anoreksija su psihičke bolesti ali sreća da sam psihički zdrava i da su me roditelji odgojili da prihvaćam sebe kao malu bucku, a da ne zavidim (makar ne previše) sestri na njenom manekenskom stasu.

Da li žalim djevojke/žene koje boluju od jedne od tih bolesti (ili obje). Ne znam. Žao mi je ljudi oko njih, onih koji ih vole.
Iskreno, gade mi se njihova isprazna piskaranja o izgubljenim kilama, i depresivnosti i sreći koju osjećaju kada izgube kilograme, njihov odvratan stav prema salu i celulitu (a svi imaju celulit, to je normalno), njihovo veselje kada skuže da im mjesečnica nije redovita (i odmah se sjetim sebe koja molim Boga da tablete djeluju i da je dobijem svaki mjesec, a ne jednom u 4 mjeseca).Valjda niste svjesne da vam ne ostaje ni 3 godine života poslije izgubljene mjesečnice!?. GADI MI SE TO NEPOŠTIVANJE ŽIVOTA. Šta se mene tiče možete odmah uzet neki oštar predmet i prerezat si žile, bacit se s najviše zgrade u kvartu, otrovat se tabletama, samo da po cesti gledam hodajuće kosture koji u sebi misle kako bi bilo lijepo biti poput afričke djece (a oni jadni mole za zalogaj, a vi ih izbljuvate ili odbijate obroke).

Trebala bih bit tolerantna, ali prema nepoštivanju života ne mogu biti, ne želim i neću.

E moj tata, nisi baš tata mata :)

...

Nakon finog nedjeljnog ručka - mojih ruku djelo :D Promatram onu nakupinu na kauču, s daljinskim u ruci i onim blaženim osmijehom poslije dobre klope - da, moj tata :) Ne bih ga dala za kilo banana, ali ipak volim da se ne petlja u moje poslove.

Danas sam kasnije ustala jer sam sinoć bila na rođendanu, a Gospon me probudio lupanjem lonaca i tanjura koji su ostali poslije sinoćnje (njegove) večere. Kad to čujem odmah se bez problema izvučem iz kreveta i krenem s već smišljenim prodikama prema kuhinji. Tamo me dočekao Gospon sa spužvicom u ruci (prizor za pamćenje)! Pustila sam ga nek se malo muči jer mi udovi ne reagiraju na podražaje. Sav poletan sprema on, pere, briše suđe a meni je blagorečeno muka. Znam znam, dobra je to volja, ali šta ti vrijedi kad je smočio dvije krpe, potrošio dva kubika vode, pola deterdženta za posuđe, i uprljao obližnju radnu površinu i štednjak...

Gospon me vidio onako nikakvu pa će on objesiti robu iz vešmašine. Ajde ok, makar neće bit u kući kada ja budem nanovo prala suđe i pospremala kuhinju, ali šta sam vidjela vani nakon 15 min!? Nisu na jednoj strani plahte i ručnici, na drugoj kuhinjske krpe, ma neeee, sve je to izmješano onako kako mu je palo pod ruku, a i donji veš je stavio na prvu žicu da svi koji dođu u dvorište gledaju moje grudnjake i gaćice!

Ali nisam ništa rekla, jer ipak bi ga uvrijedila i muški ego bio bi smrtno ranjen...

E moj Gospon tata, moj savjet, tebi i ostalim muškarcima koji imaju velike nezgrapne ruke i koji se ne osjećaju nimalo ženstveno, okanite se ćorava posla. Neka tebi tvog daljinskog, kauča i ponekad sjekire kada dođu drva i jednom na dvije godine valjka i kista za ličenje. :D

Ah, muška posla :)

Nekin našin obalama sna...

...



Ljepša je slika u svojoj punoj veličini, ali kad ne stane.

- Nešto više o mom fotkanju -

Volim prirodu i nju njaviše i volim zaustaviti u vremenu, ljudi su mi nešto manje dragi :)
Većina mojih fotografija nije iscenirana niti unaprijed znam što ću fotografirati. Ne volim poziranje iako su mi mnoge slike s devianart-a predivne a tematski su određene i otprije zamišljenje kao takve.
Rijetko kad se služim photoshopom jer smatram da za time nema potrebe. Neki vole pojačat boje da se ističu pojedini djelovi, ali to nije moj moto. Moj moto je da treba svijet prikazivati onakvim kakav on zaista jest i ne treba ništa dotjerivati. Svaki dobar promatrač znati će zamijetiti detalje na slici.

I jedno pitanjce...Probajte pogodit (ili možda znate) kako se zove otok na slici. :))

Dugo očekivani rezultati probne državne mature, još se nisu pojavili, makar ne na mojoj stranici. Zašto, pitam se!? (Ma retorika!)

...
Pabam, pabam, pabam, (jelte otkucaju srca, heh) - normalni, a kod mene to još pomnožite sa tri. Tako se danas osjećam.
Napeto.
Neispavano.
Usrano.
i da...malo mi fali do živčanog sloma...

Osvanuo je napokon i taj 30.06.2009. , dan kada gimnazijalci, sada već maturanti (ex 3 razredi) dobivaju, na svojim stranicama nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje i obrazovanje (ncvvo), rezultate famozne probne državne mature.
Nakon što sam sinoć u glavi prevrtila sve testove državne mature koji si mi došli pod ruku, pa razmišljala, riješila sam ja nešto od toga, ne bi trebala bit prava katastrofa, danas u 7 sati i 33 minute dočeka me obavijest koja je tamo stajala i prošlih mjesec i pol dana "Rezultati još nisu raspoloživi".

Halooooo...nakon što sam utipkala korisničko ime, PIN i lozinku ovim drhtavim prstima našla sam tu prokletu obavijest. Koja se nije promijenila od prije mjesec i pol.
Ljudi moji ja spavala nisam zbog toga. Ne znam zašto mi je to tako važno, i tata i mama su nekako ravnodušno rekli , "pa dušo to je samo probna matura", da mama i tata znam, ali ovo je da vidim šta znam, ipak će pisat Idea toliko i toliko posto. Šta će sa mnom bit tek druge godine, past ću u nesvijet od iščekivanja, ionako sam slabog zdravlja.

Hm...da li to Primorac stvarno odlazi pa su u vodu pali svi oni papiri koje sam ispisala!?

Dobro da nisam sinoć čekala da kazaljka pređe ponoć jer bi nekog ubila! Očito im još nije počeo dan...

Toliko o toj maturi, javim se sa UPDATE-om kada dobijem rezultate....Hm... ili to "Rezultati nisu raspoloživi" znači "Nisi prošla", nemojte se s nama igrat metafore, ne volimo to!

UPDATE: 01,07.2009. 11:21

Prošla probnu s dvije četvorke i peticom. još čekam rezultate iz likovnog :)
Nisam se trebala uzrujavat :))